preskoči na sadržaj

Osnovna škola Popovac

Login
Tražilica
Naš školski grb

KATALOG INFORMACIJA

Godišnje izvješće o provedbi ZPPI za 2016. godinu, nalazi se u privitku.

Financijsko poslovanje

Učimo zajedno

Digitalizacija lokalne baštine

Što je to i kako je bilo prije?

Priloženi dokumenti:
katalog.pdf

Za osmaše!

eLektire

Hrvatska enciklopedija

Hrvatski pravopis

Jezični savjeti

Pohvale našem webu

 

Twitter škole


Općina Popovac

Brojač posjeta
Ispis statistike od 30. 11. 2010.

Ukupno: 1594490
Danas: 23
Kalendar
« Rujan 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Rječnici
Lista linkova je prazna
Eko škola

Bakina kuharica


Knjiga mjeseca

Facebook škole

St@r News - sve novosti na jednom mjestu
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Nogometomanija - FERNANDO TORRES
Autor: MARTINA BOBEK, 1. 5. 2010.

U rubrici Nogometomanija nastavljamo i dalje predstavljati slavne nogometaše, a ovaj tjedan na redu je Fernando Torres koji trenutno igra za engleski klub Liverpool, a prije dvije godine sa španjolskom reprezentacijom osvojio naslov prvaka Europe. Kliknite na opširnije i saznajte više!


Fernando José Torres Sanz je rođen 20. ožujka 1984. godine u Madridu, kao treće dijete roditelja Flori i Josea, koji su tada imali sina Israela, starog osam, i kćer Mari Paz, staru sedam godina. Mali Fernando bio je puno mirniji od svojih starijih brata i sestre. Karijeru je započeo u Atletico Madridu, a sada igra u Liverpoolu.

Djetinjstvo:
Već sa četiri godine nogometna lopta postala mu je najdraža igračka, a samo godinu dana kasnije pridružio se svojoj prvoj momčadi, pod nazivom Paque 84. Radilo se o nogometnom dječjem festivalu, održanom na sportskim terenima u njegovom susjedstvu Fuenlabradi. Utakmice su predstavljale 15-20 dječaka, koji su bezglavo trčali za loptom, ali vrijedi spomenuti da je to bio njegov prvi kontakt sa svijetom nogometa.
Nakon toga nastavio je igrati nogomet sa starijim bratom i prijateljima na ulicama Madrida, a često spominje kako su mu iz tog razdoblja, vezano uz nogomet, najviše u sjećanju ostali razgovori sa djedom, koji je bio strastveni navijač Atletica, iako ga osim toga nogomet gotovo uopće nije zanimao. Fernando je u početku najčešće igrao kao vratar, ali nakon što je jednom prilikom ostao bez nekoliko prednjih zuba, odlučio je da je ta "karijera" za njega završena i počeo je zabijati golove.
Sa devet godina po prvi je put posjetio trofejnu dvoranu madridskog Atletica, što mu se također duboko urezalo u sjećanje, a godinu dana nakon toga po prvi put je zaigrao pravi nogomet za jednu momčad, Rayo 13. Nagrada za tri najbolja igrača u sezoni bila je proba u Atleticu, a Fernando je te sezone postigao 55 golova, zahvaljujući čemu je bio izabran među trojicu najboljih. Proba je prošla uspješno i sa 11 godina pridružio se treninzima najmlađe momčadi Atletica. Prvi trener bio mu je Manolo Rangel, za kojega kaže kako je treninge i utakmice činio zabavnima, tako da je to vrijeme kada je najviše uživao igrajući nogomet.

Reprezentacija
U dobi od 16 godina Torres je sa Španjolskom osvojio Europsko prvenstvo do 16 godina, a proglašen je i najboljim strijelcem i igračem tog natjecanja. S 18 godina zaigrao je na Europskom prvenstvu U-19 i osvojio ga. Također je bio najbolji strijelac i igrač. Za A reprezentaciju debitirao je u sezoni 2004./05., a na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. zabio je 3 gola. Na Europskom prvenstvu 2008. u Austriji i Švicarskoj osvojio je s reprezentacijom prvo mjesto i pritom zabio 2 gola, uključujući i pobjednički pogodak u 33. minuti finalne utakmice protiv Njemačke. Španjolski izbornik Luis Aragones rekao je za njega jednom prilikom kako nikada u karijeri nije postigao dva jednaka gola.

Slava
Sa uspjesima i dobrim igrama neizostavno dolazi i popularnost i slava, sa kojom se Fernando doista odlično nosi. "Za mene je potpisivanje autograma nakon treninga sasvim normalna stvar, neka moralna obveza prema navijačima. To što sam važan navijačima za mene je velika moralna satisfakcija, pitanje ponosa. Ono što ne volim je djelomični gubitak privatnosti, to što ne mogu mirno provesti vrijeme sa prijateljima na javnom mjestu poput običnih ljudi, što, na kraju krajeva, i jesam." izjavio je jednom prilikom.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju